KONAKOVIĆ JE TEŠKI MANIPULATOR KOJI PLJAČKA VIK PUTEM NEPOVOLJNIH KREDITA, POSLJEDICE ĆE SE TEK OSJETITI

0

Nezir Hadžić, bivši direktor sarajevskog Vodovoda i kanalizacije (ViK), do sada nije imao priliku reći istinu o svojoj smjeni, niti se odbraniti od orkestriranog napada koji je, prema njegovim tvrdnjama, podmuklo osmislio i proveo njegov bivši prijatelj i bivši stranački kolega Elmedin Konaković ne bi li prikrio svoje manipulacije u ViK-u i sa sebe skinuo odgovornost i gnjev građana. Nezir Hadžić sin je rahmetli Safeta Hadžića, proslavljenog narodnog heroja, a sada bez ustezanja za Stav najavljuje borbu “s pobješnjelim pojedincima i sveznalicama” pred kojima neće pognuti glavu. Nezir smatra da je slijeđenje puta “hrabrog i čestitog Bošnjaka” dužan i imenu svog babe. Za Stav otkriva da je zbog Konakovićevih lažnih potvora puno trpio te je, nakon dede i rahmetli babe, koji su također radili u ViK-u, napustio Vodovod nakon 17 godina provedenih u ovom preduzeću. Ponuđeno mu je mjesto koje je imalo za cilj nastavak poniženja i represije Elmedina Konakovića spram njega i njegovog porodičnog naslijeđa, što nije mogao prihvatiti. “Čvrsto vjerujući da moju nafaku ne određuju ljudi, izašao sam iz ViK a s osjećajem da napuštam sopstveni dom i porodicu jer, u konačnici, svaki dio mog života i mojih predaka bio je vezan za ovo preduzeće, a Elmedin Konaković nakon pet mjeseci dolazi na obilježavanje godišnjice smrti mog oca na kapiji ‘Pretisa’ jer mu savjest nije mirna”, kaže, među ostalim, Nezir Hadžić u ekskluzivnom intervjuu koji otkriva sve potankosti Konakovićevih malverzacija i manipulacija

STAV: Vi ste punih 17 godina radili u ViK-u prije nego ste postali direktor. To znači da niste preko političke linije “pali s neba”, nego ste vjerovatno bili svjesni šta je potrebno da se unaprijedi rad tog preduzeća, zar ne? Uostalom, i Vaš otac, narodni heroj Safet Hadžić, također je do rata 17 godina radio u ViK-u.

HADŽIĆ: Istina, radio sam punih 17 godina u sarajevskom preduzeću Vodovod i kanalizacija. Da budem iskren, ovu epohu mog života sam ostavio iza sebe i, kao što ste svjedoci, nikad i nigdje više nisam imao želju pričati o Vodovodu, smatrajući da neke stvari same moraju doći na svoje mjesto kako bi ukupna javnost spoznala šta je istina, a šta ne. Međutim, obzirom na trenutna dešavanja u KS, smatram da ovaj narod mora vidjeti pravu istinu o ljudima koji se predstavljaju kao dušebrižnici i smatram to svojom obavezom jer naši jezici ne bi trebali stajati pred lažima. Ovdje se postavlja pitanje šta znači doći preko političke linije jer ni u jednom poslu čovjek ne “pada s neba”, već ima određeni period stjecanja znanja i ogromnog iskustva kako bi uopće mogao odgovoriti zadacima u oblasti gdje radi, pa tako i ja sam, kroz moje dugogodišnje sudjelovanje u vječnoj problematici sarajevskog sistema vodosnabdijevanja, uvidio sve nedostatke koji su se kroz jedan određeni period mogli predanim radom ispraviti. S obzirom na to da potječem iz porodice koja je svoj životni vijek provela u sarajevskom Vodovodu, nakon dede, koji je tu stekao penziju, i oca, koji je koincidencijom proveo 17 godina u ViK-u, što u konačnici dovodi do toga da je mene i moju porodicu othranio hljeb te firme, imao sam ogromnu želju da unaprijedim Vodovod.

STAV: Kako ste došli do ideje da kontaktirate menadžment istanbulskog vodovoda i kako su tekli kontakti?

HADŽIĆ: Nakon imenovanja 2015. godine na funkciju v. d. direktora, prvo što me zateklo jeste bila opomena pred isključenje električne energije našeg sistema s postojećim dugom u iznosu od 6 miliona KM. Nepovoljna hidrološka situacija prouzrokovala je i redukcije na terenu, što je tražilo hitnu reakciju i pomoć Kantona u finansijskom smislu. Firma je u tom momentu bila u jako teškom položaju jer su njeni resursi skoro bili na izdisaju, uposlenici s prosjekom starosti od 50 godina nisu obećavali mnogo, vozni park više na servisu nego u upotrebi, zastarjela mreža, a energetski sistem zbog svoje nefunkcionalnosti i starosti kontinuirano je proizvodio ogromne račune za električnu energiju. Na mjesečnom nivou računi su u prosjeku bili nevjerovatnih milion KM, a sve to bez ijedne rezervne pumpe za naš sistem čija su osnova upravo pumpni agregati, jer dostava vode u svako domaćinstvo bazira se tako što mi s najniže tačke (Bačevo) vodu prepumpavamo po nekoliko puta na najvišu distancu do potrošača u gradu. Bilo je tu još problema, a ja navodim samo neke. S obzirom na stanje, počeli smo tražiti rješenja i pomoć nadležnih kako bismo stabilizirali sistem vodosnabdijevanja u Sarajevu. Tada počinju naše muke.

Otišao sam kod tadašnjeg premijera da mu izložim problem i zatražim pomoć, gdje sam naišao na iznenađujuće ponašanje. Reakcija Konakovića bila je više nego burna, te je rekao da ja nisam na tu poziciju ni trebao biti imenovan. Smatrajući da se radi o trenutačnoj nervozi, nastavio sam s izlaganjem problema u želji da nađemo zajedničko rješenje, svjestan da finansijski dio mi sami nećemo moći riješiti. Nažalost, u tom momentu nisam bio svjestan kakvu će medijsku hajku on poslije organizirati. Shvativši da nećemo dobiti traženu pomoć od Kantona, jer rukovodstvo preduzeća u tom momentu nisu bili oni koje je želio premijer, opredijelili smo se analizirati druge vodovode u evropskim metropolama ne bi li pokušali primijeniti njihove metode. Tih dana obilazili smo mnoge vodovode u želji da nađemo rješenje i u svakom je, naravno, problem bio rješiv jer se u iste ulažu finansijska sredstva.

STAV: Šta su Turci ustanovili kao najbolje rješenje za problem vodosnabdijevanja u Sarajevu i šta su ustupili građanima Sarajeva kao poklon? Dakle, to je riješilo problem još za Vašeg mandata, ali zašto je onda prekinuta saradnja s Turcima?

HADŽIĆ: Nekad davno sam bio na školovanju u Istanbulu. Pritisnut problemima u ViK-u, sjetio sam se istanbulskog vodovoda i njihove dugogodišnje borbe s redukcijama, koji je, uz podršku i ogromno zalaganje tadašnjeg gradonačelnika Recepa Tayyipa Erdoğana, uspio ono što su mnogi sanjali: napraviti impozantan sistem, četvrti, čini mi se, u Evropi po odgovornosti dužine svog cjevovoda i koji fantastično servisira svoje usluge krajnjem potrošaču. U nedostatku “našeg Erdoğana” u Sarajevu i otvorenoj opstrukciji tadašnjeg premijera Konakovića, zatražio sam sastanak s načelnikom Općine Novi Grad Sarajevo Semirom Efendićem, shvativši da je on trenutno potpredsjednik Unije općina turskog svijeta (TDBB), s molbom da mi pokuša osigurati sastanak s tadašnjim direktorom ISKI-ja.

Nakon vrlo kratkog vremena, dobio sam poziv od direktora ISKI-ja da dođem na sastanak u Istanbul, što sam i učinio s inžinjerima iz ViK-a. Izložili smo problem, nakon čega smo dobili njihov najbolji tim inžinjera, koji širom svijeta pomažu sisteme vodosnabdijevanja poučeni vlastitim iskustvom i nalaze najbolja rješenja. Nakon posjete Sarajevu, složili smo se da je naš sistem vodosnabdijevanja jedan od zaista težih u Evropi i, s obzirom na to da se radi o sistemu “spojenih posuda”, kako to struka kaže, imali smo pred sobom dva rješenja: kratkoročni je zahtijevao nove količine vode kako bismo neutralizirali redukciju, te dugoročni, koji je zahtijevao revidiranje starog master-plana, gdje bi od tačke A do tačke B uvidjeli sve nedostatke i precizno pristupili izmjeni onog što je neophodno.

S obzirom na to da su nam hitno trebale nove količine vode, iskoristili smo postojeće iskopane bunare na Bačevu, koji u nedostatku opreme nisu bili u funkciji, gdje smo izgradili objekte za vrlo kratko vrijeme i napravili popis potrebne opreme (pumpi) te iste dostavili ISKI-ju na uvid. U pitanju su bila četiri bunara koja su nam dodatno osiguravala po 50 litara vode u sekundi i za sva četiri smo dobili kompletnu opremu od ISKI-ja u vidu donacije kao i osiguran prijevoz do Sarajeva.

STAV: Znači, to je bio jedan od razloga zašto Konaković, tada na poziciji premijera kantona ispred SDA, nije došao na otvaranje pumpi koje su riješile problem? Po Vašem mišljenju, zašto je Konaković imao problem s Turcima?

HADŽIĆ: U funkciju smo pustili tri, od ukupno četiri završena bunara, uz prisustvo predstavnika Grada Istanbula, predstavnika ISKI-ja, dok smo za četvrti morali sačekati povoljniju hidrološku situaciju. Umjesto da dočeka goste naš tadašnji premijer, iako uredno pozvan, nije prisustvovao ceremoniji puštanja novih količina vode u Sarajevu, već provodi sjednicu Skupštine KS, svjestan da će ovaj realizirani projekt u velikoj mjeri stabilizirati situaciju vodosnabdijevanja u Kantonu, a s namjerom da dodatno u tom momentu jako pozitivnu vijest stavi u što negativniji kontekst, jer potpisani memorandum o razumijevanju i saradnji zasigurno će ugroziti priču oko EBRD-a, koju on već tada jedno izvjesno vrijeme nameće kao obavezu VIK-u. Delegaciju turskih predstavnika, s obzirom na to da ih nije htio primiti Elmedin Konaković, u kabinet poziva načelnik Općine Novi Grad Semir Efendić kako bi im ukazao gostoprimstvo i zahvalio se na vrlo važnoj donaciji za građane Kantona Sarajevo.

Uz kontinuirane opstrukcije, mi smo ipak uz pomoć turskih stručnjaka i turske donacije upumpali nove količine vode koje i danas koriste ovom sistemu jer su postojeći bunari nakon nas i dalje u upotrebi. Ako je u sistem osigurano novih 200 litara u sekundi, onda u jednom satu upumpamo 720.000 litara u sistem vodosnabdijevanja, dok u jednom danu, na osnovu rada ovih pumpi, dobijamo 17.280.000 litara novih količina vode u našem sistemu, što u konačnici sigurno za rezultat daje današnje uredno vodosnabdijevanje, što me svakako raduje i iz današnje perspektive. Dva dana poslije, Konaković shvata koliko je ovo dobar iskorak u stabilizaciji vodosnabdijevanja te izjavljuje najveću neistinu (laž), da je on dogovorio donaciju ovih pumpi s ISKI-jem. Tek tada sam shvatio s kakvim manipulatorom Kanton Sarajevo ima posla.

STAV: Vi ste, dakle, tražili rješenje preko ISKI-ja, dok je Konaković gurao da se riješi preko kredita EBRD-a, koji je i dobiven kada je došla nova direktorica?! Na koncu se kredit ne koristi. Kakvi su penali za to?

HADŽIĆ: Priča o EBRD-u nešto je o čemu bih mogao jako puno reći. Međutim, samo u kratkim crtama navest ću par bitnih stvari. Vodovod Sarajevo je već imao jednu propalu priču kredita EBRD-a nekih ranijih godina jer je zbog vrlo nepovoljnih uvjeta isti propao, a Konaković kontinuiranim odlascima u London sve više vrši pritisak na upravljačku strukturu ViK-a da prihvati ponuđene uvjete kreditiranja od EBRD-a, iako kroz našu analizu mi dolazimo do zaključka da je nemoguće uredno servisirati taj kredit kroz naše mjesečne prilive finansijskih sredstava, da ga je nemoguće u tolikoj sumi za tako kratko vrijeme realizirati, što bi povlačilo za sobom u konačnici penale. Trebate znati da ovaj kreditni aranžman prepoznaje samo krajnjeg korisnika kao dužnika, gdje bi u jednom momentu doveli Vodovod u upitno stanje poslovanja.

Tadašnja ponuda EBRD-a s ratom od 400.000 KM mjesečno bila je nemoguća za nas, a ujedno smo tražili neku pismenu garanciju Kantona da osigura ta sredstva ukoliko ViK ne bude u mogućnosti, ali Konaković nije želio pričati o tome. Naravno, mi smo predlagali da nam se izdvoji 5 miliona KM na godišnjem nivou, shodno praksi svim ostalim komunalnim preduzećima sa samo jednom stavkom, koja bi glasila “rekonstrukcija sistema vodosnabdijevanja”, gdje smo čak iznosili i u javnost tabelu godišnjih izdvajanja prema preduzećima komunalne privrede, ali Vodovoda nije bilo ni s jednom jedinom markom. Vrlo često smo mogli čuti Konakovića kako on za ViK izdvaja 4, pa 5 pa 6 miliona KM, što je, naravno, dezavuiranje javnosti jer se tu radilo o zakonskim vodnim naknadama koje se izdvajaju prema lokalnim zajednicama, gdje se prilikom realizacije istih dobija saglasnost svih načelnika kojima su upućene i iste su mogle biti korištene isključivo za rekonstrukciju cjevovoda, a nikako i druge prijeko potrebne opreme čiji nedostatak u konačnici umnogome usporava ukupan proces radova na terenu.

Pozivam javnost da se sjeti januara 2017. godine, kada smo zbog velikih minusa došli u situaciju da na terenu imamo 9.000 zaleđenih priključaka vode i kada smo tražili od Vlade KS da nam pomogne u radnoj snazi i mehanizaciji drugih preduzeća, te interventno konačno uplati 10 miliona KM da građani ne trpe posljedice. Zauzvrat smo dobili žestok napad preko medija od Konakovića, uz obrazloženje kako mi to ne znamo potrošiti. Nakon toga, vrlo bitan podatak o kojem javnost jako malo zna: nakon moje smjene u oktobru, novoizabranoj upravi prebacuju se finansijska sredstva u iznosu od 10 miliona i stavlja se na raspolaganje mehanizacija i ljudski resursi drugih preduzeća.

Iz vodnih naknada zamijenili smo oko 10 kilometra dotrajale vodovodne mreže, a dodatno iz vlastitih smo zamijenili još 11 novih kilometara, ugradili smo preko 10 novih pumpnih agregata, nabavili smo 11 malih vozila, nove bagere, nove kamione, smanjili dug električne energije za 60% od zatečenog, tako da je uprava poslije nas uz pomoć Kantona ostatak isplatila. Osigurali smo 250 litara u sekundi novih količina vode, od čega 200 s Bačeva i dodatnih 50 s izvorišta Tilava, jer smo postojeći lokalitet deminirali i stavili u funkciju. Bez obzira na ove činjenice, Konaković u stilu sveznajućeg eksperta za sve i svašta, a u nedostatku argumenata i pokušavajući prikriti vlastitu nesposobnost, vazda kreće prebacivati odgovornost na druge, i to iznoseći paušalne ocjene o navodnoj tuđoj krivici i lopovluku.

STAV: Je li istinita priča da bi EBRD penali od 170 hiljada KM bili i veći da Vi niste progurali realizaciju kredita u tri tranše? O čemu se tačno radi?

HADŽIĆ: Istina je da smo mi ustvari našli rješenje bez kredita EBRD-a preko ISKI-ja, ali je kontinuirano vršen pritisak na nas, zanemarujući činjenicu da ćemo ući u plaćanje tzv. penala koje je ponuđeni ugovor od EBRD-a tretirao. Kada smo vidjeli da Konaković nakon konstantnih posjeta ne odustaje od kredita, ponudili smo rješenje koje bi i sam Kanton poštedio nepotrebnih plaćanja dodatnih sredstava, na način da smo tražili da se ukupna zadužena suma podijeli na tri tranše, pa tek kada jednu realiziramo, drugu povlačimo ukoliko budemo imali potrebe. Svjedoci smo da danas Kanton plaća mjesečno cca 170.000 KM na ime ovih penala zbog nepovučenih sredstava, a da je kredit ušao u realizaciju po njegovoj namjeri, ti penali bi bili tri puta veći.

STAV: S kim je Konaković imao kontakte u vezi s kreditom EBRD-a? Priča se o njegovim tajanstvenim putovanjima u inostranstvo?

HADŽIĆ: Na vrlo čestim sastancima s predstavnicima EBRD-a dolazio je i izvjesni Josip Polić, koji je na sve načine pokušavao “utrpati” taj kredit, gdje vrlo često nije znao odgovoriti na naša vrlo argumentirana pitanja. Uvidjevši da mi kao Uprava uopće nismo uvjereni da taj kredit može ponuditi ono što nam prezentiraju, on je zanemarivao naše prisustvo, dok su on i Konaković pred nama dogovarali realizaciju istog, poslije čega dolazim do saznanja da se taj kredit već našao u realizaciji u Općini Visoko, a problemi su ostali.

STAV: Nije tajna da ste Vi s Konakovićem imali prijateljske odnose. Međutim, Vašim dolaskom na čelo ViK-a ti se odnosi narušavaju, što kulminira i Vašom smjenom. Zašto je do toga došlo, šta je iniciralo to neprijateljstvo?

HADŽIĆ: Morate znati da sam čak glasao za njega na Izvršnom odboru SDA Sarajevo, iako je moja općinska organizacija predložila kandidata za premijera iz svojih redova. Pri tome ni jednog momenta bilo ko iz moje općinske organizacije nije prigovorio ili zamjerio mi na tome. Onog momenta kada je naša rasprava prerasla u otvoreno i lično neprijateljstvo s njegove strane, onda smo vrlo često mogli čuti kako sam ja pod utjecajem određenih općinskih moćnika, što odgovorno tvrdim nije bilo tačno, jer svaka moja odluka bila je isključivo konsultirana sa strukom prije svega, a onda i s nadležnim tijelima (Skupština preduzeća i Nadzorni odbor), jer sudbinu tako važne institucije za ovaj grad nisam kreirao po kojekakvim sijelima, kako je to on volio često reći u javnosti, već s onima koje su Skupština i Vlada Kantona imenovali da prate i nadziru rad Uprave koju sam vodio. Kada spominjem Nadzorni odbor i Skupštinu preduzeća, moram naglasiti da sam sve ovo vrijeme vršenja dužnosti direktora ViK-a imao bezrezervnu i jednoglasnu podršku ova dva tijela. Vjerovatno zbog toga su i oni, kao i ja, smijenjeni iako su svoj posao obavljali stručno i čestito. Zajedno sa mnom nisu dozvolili premijeru-manipulatoru da pljačka ovo preduzeće putem kreditno nepovoljnih aranžmana, čije se posljedice već primijete, a “krivci” se smjenjuju.

Vrlo je često vršen pritisak na Upravu od Konakovića da određene rukovodioce smijenim s pozicija koje su obnašali, gdje sam se u jednom dijelu i slagao s njim, međutim, simptomatično je da je nakon moje smjene te ljude on postavljao na pozicije izvršnih direktora i šefova implementacije kredita EBRD-a. Naš sukob počeo je onog momenta kada je izdvojio 2 miliona KM za, kako je nazva, detekciju stanja, što je bio apsurd neviđenih razmjera. Naime, mi smo tražili da se nama prebace ta sredstva kako bi se opremili nedostajućom opremom i uradili posao koji se traži, dok je on zahtijevao da raspišemo tender i odaberemo izvođača koji će ustvari opet raditi s uposlenicima ViK-a. Nakon odabira najboljeg u ukupnoj ponudi, a koji nije bio onaj njegov željeni Dževad Koldžo, više nismo mogli naći mira između nas dvojice jer sam shvatio šta on radi, a ja ni po koju cijenu nisam želio biti dio takve priče.

Uzimajući u obzir da sam i sam prošao kroz jedan mandat zastupnika u Skupštini Kantona, bio sam u najmanju ruku zaprepašten njegovim ponašanjem i odnosom na onoj sjednici Skupštine kada su mi izglasali nepovjerenje. Tada je već iskazivao ambiciju da obnaša funkciju predsjedavajućeg Skupštine jer je tu večer predsjedavajuću Skupštine Kantona Sarajevo Anu Babić pomjerio u drugi plan, tj. stavio pored sebe, i on preuzeo mikrofon i nastavio vođenje sjednice. Zaista se vrlo nevoljko prisjećam te večeri jer su tada pljuštale neviđene uvrede i ponižavanje upućene meni, a da Konaković u funkciji tadašnjeg premijera, a tu večer u ulozi predsjedavajućeg ni jednog momenta nije dozvoljavao da odgovorim na sve neutemeljene optužbe i laži koje sam čuo u toj sali. Tu večer je mislio samo na jedno, kako da me smijeni, u čemu je na kraju i uspio.

STAV: Krivio Vas je i za prekomjerno zapošljavanje. Doveo je novu direktoricu, koja je navodno ekspert, da bi se i nju na kraju smijenilo. Koliko je ona zaposlila ljudi? Šta su nakon Vašeg odlaska bile promjene u ViK-u? Pričalo se o nekom novom voznom parku, ali to se nije problematiziralo u javnosti, zar ne?

HADŽIĆ: Da, krivio me je i za takve stvari, a da nikada nije spomenuo da ih je 64 otišlo u penziju, a da u tom momentu zapošljavamo trećinu od toga, krivio me je i za rodbinska, stranačka, i ne znam više kakva zapošljavanja. Ja sam trpio sve optužbe i laži koje je on kreirao putem medija, šutio, vjerujući da na zlo treba uzvratiti dobrim. Smijenio je tadašnju stranačku Upravu, kako ju je nazivao, na čijem čelu sam bio i doveo eksperta, nestranačkog, Azru Muzur, koja je zapravo bila bliža rodica njegovog saradnika, davajući joj punu finansijsku i tehničku podršku jer je sve zahtjeve već imao na stolu u pisanoj formi upućene s moje strane. Mene je prozivao za zapošljavanje 24 uposlenika, a poslije je odobreno 150 novih, mene je optuživao za kupovinu novih 11 auta, prešutjeli su ekspertima kupljenu flotu od 20 vozila (puna podrška bivšoj upravi u nabavci jer su isti neophodni za rad preduzeća), s duplo većim tržišnim cijenama, da bi i nju na kraju smijenio i doveo stranačkog direktora. Čitam ovih dana da novoizabrani direktor najavljuje neke nove mjere u kojima nema stranačkih i familijarnih zapošljavanja, a već je prve korake ličnih grešaka napravio s novim uposlenicima o kojima javnost još uvijek ne zna ništa. Prema nezvaničnim informacijama, uposlen je bivši Konakovićev savjetnik Damir Faruk Saračević, inače, prema mojim podacima, sekretar stranke Narod i pravda, nekadašnji član Nadzornog odbora ViK-a zadužen za smjenu Uprave koju sam vodio i to, vrlo interesantno, na mjesto, čini mi se, koordinatora za provedbu i implementaciju kredita EBRD-a. Hoću reći da nisu ni počeli, a već su u provedbi i namirivanju svojih odanih članova i jačanju budžetskih stavki u svojim krugovima.

Nedavno smo slušali i priču o kompletnom naselju iz Glavogodine, koje je predstavljeno kao neko ko krade vodu, što apsolutno nije tačno. U 2016. godini, koliko se sjećam, našli smo na ovo naselje i isto isključili iz sistema vodosnabdijevanja, nakon obilaska terena, uvidjeli smo da se radi o još jednoj nepravdi, gdje je i Konaković sam od nas tražio da ih ponovno uključimo u sistem dok se ne riješe nove granice vodozaštitne zone, što smo i uradili, a on danas ponovno maltretira te ljude po njegovom starom običaju “uhvatite lopova”.

O rahmetli babi, narodnom heroju Safetu Hadžiću

Pričati o rahmetli babi iznova i svaki dan u meni kontinuirano budi nesavladivu želju da budem kao on. Međutim, moram vam priznati – to je jako teško. Iznenađivala me još kao dijete njegova samosvjesnost, konstantna želja da bude od onih koji će ljudima koristiti, njegova potpuna predanost Bogu i ideji s kojom je živio, životna borba i istinska ustrajnost u namjeri da bude nada potlačenim i strah silnicima. U vremenima komunizma pamtim ga kao ponosnog Bošnjaka i vjernika koji ni tada nije sanjao svoj život nego je živio svoje snove. Pripadao je onim ljudima koji su pravili male korake, a uveliko mijenjali svijet. Iako sam bio dijete, često me podučavao osnovnim vrijednostima ove zemlje i ovog naroda, podvlačeći činjenicu da smo mi malobrojan narod s bogatom historijom koji se usudio sanjati velike snove. Naš odnos prema herojima još uvijek nije na nivou na kojem to oni svi zaslužuju. Moje sjećanje na rahmetli oca me često podstakne da se država čuva i stvara na ramenima heroja koji na svojim prsima imaju baštu mudrosti. Moj zadnji susret s njim me podsjeća na činjenicu da je u njihovo vrijeme Bosna i Hercegovina bila srce, a oni pamet, bila je smisao, a oni uzbuđenje, bila je smiraj, a oni užurbanost, a danas domovina nije naša majka, već naše dijete. Ipak, nije ovo loše vrijeme, već samo potreba da neke pojedince naučimo da ne smiju dirati u ono u šta se s ponosom gleda. O babi bih imao još puno toga reći, ali istaći ću samo još jedno, a to je da je živio s herojima prošlog vremena. Navest ću i da je bio sudionik vremena nesalomljivih Bošnjaka. Živio je u doba onih koji ne zaboravljaju svoju prošlost, živio je u doba opstanka ove zemlje. Jednostavno, kada napišete da je živio u vremenu našeg prvog predsjednika rahmetli Alije Izetbegovića, sve se samo kaže.

Leave A Reply